Forward ugovor

Forward ugovor
Forward ugovor

Općenito govoreći, forward ugovor je osnovni tip derivativ nog ugovora koji postoji, a njegovo razumijevanje je od suštinske važnosti za sve ne koji su voljni da naprave ime u financijskim ugovorima. Dok forward ugovori generalno nisu dostupni za širu javnost, futures ugovori jesu, i oni nude iste principe djelovanja i pravno su obvezujući, ali u striktno standardiziranoj formi. U svakom slučaju, ugovori opcija i swap ugovori rade na istim principima, ali su oni mnogo kompleksniji za razumijevanje. Ovo je razlgo zašto su forward ugovori prvi korak u razumijevanju derivativa i to na bilo kojem tržišu.

Što forward ugovore čini posebnim?

Pa, osim same veličine i ekskluzivne prirode, forward ugovori su manje regulirani od opcija i mnogo manje od futures; ovo je rijetko kada problem, jer uključene strane su često upoznate jedna s drugom i sa samim brojem poslovnih poduhvata, tako da je mala vjerojatnost da će s eneko povući iz fovrarda bez obzira koliko … neugodni oni mogu postati i bez ugrožavanja bezbroj budućih poslobnih pothvata i uništavanja reputacije koje će trajati desetljećima. U nekim slučajevima, reputacija može biti važnija od pravnih posljedica. Forward ugovori su također najmanje tarnsparentan tip financijskih ugovora na tržištu. Manjak regulative se čini da radi u korist svih strana. Ali opet, teško da postoji odgovarajući rizik, što ne može biti rečeno za druge derivative. Na kraju, futures ugovori su jedinstveni sami po sebi, napravljeni da odgovaraju interesima svojih odgovarajućih strana, dok futures, swap i opcije imaju tendenciju da budu mnogo više jednostrani kada se usporede.

Dakle, forward ugovori su savršeni?

Naravno da ne. Sve što mož nekada poći po zlu sa fjučersima, opcijama i svapovima može poći po zlu i sa forward ugovorima, također. Zapravo, cijela stvar je bazirana na reputaciji i zdravom razumu nego li na stvarnim zakonima i propisima. Uključeni igrači su toliko moćni da će bilo tko imati velikih problema da nađe neki sud ili regulatorno tijelo koje će zaista ostati neovisno po ovim pitanjima, dok će zadržati mogućnost provesti svoje odluke. Ukoliko jedna od najvećih banaka na svijetu, ili gromnom korporacija sa stotinama tisuća zaposlnih u nekoliko različitih zemalja, izabere da izbjegne ugovor, tko ih može natjerati da se samostalno podvrgnu nečemu? Zapravo, većina kršenja ugovora, kada se dese, se diskretno rješavaju i to kompromisom, prije nego li odlukama suda ili arbitražom. Gubici koji su rezultat loših uvjeta mogu biti nevjerojatni, ići čak do točke gdje jedna od uključenih strana može izračunati da će bijeg iz ugovora biti željeno rješenje, unatoč što će reputacija platiti cijenu. Zapravo, pošto se većina ovih tijela smatra “prevelikim da bi pali” oni rijetko kada moraju brinuti o momentalnim posljedicama svojih radnji, a one mogu biti vrlo teške – ne za njih, naravno, ali za zemlje koje ih podržavaju. Vidite, kada strana u forward ugovoru izabere da izađe iz ugovora, netko mora poslužiti kao primjer ili sve propada.