U modernim gospodarstvima, valuta sa malom vrijednošću se smatra pogodnom zbog niza razloga, makar sa stanovišta velikih poslova. Slaba valuta znači jeftinija dobra, manje troškove proizvodnje i sveukupni gospodarski rast. Kao rezultat ovoga, mnoge zemlje namjerno i strateški smanjuju vrijednost svojih valuta. Međutim, ukoliko dovoljno zemalja proba to izvesti u isto vrijeme, izbija rat valuta.
Rat valuta
Tijekom ratova valuta, zemlje pokušavaju steći prednost u odnosu na druge te tako dobiti prvenstvo na međunarodnim tržištima. One naizmjenično smanjuju vrijednosti svojih valuta sve više i više, bez opreza u vezi troškova i često tako prouzrokuju financijsku štetu trećim stranama. Sa vedrije strane, lokalni potrošači su „ohrabreni“ da potraže domaće alternative za uvezenia dobra. S druge strane, produktivnost je prisiljena na smanjivanje, posebno u granama koje se oslanjaju na uvoz, koji je sputan – sirovi materijali, tehnologije, alati itd. je teže nabaviti.
Zbog ovih razloga, veoma je bitno da se snižavanje tečaja povjeri u prave ruke. Obično te „ruke“ pripadaju središnjoj banci date zemlje. Ona pravi i provodi strategiju kroz kvantitativno olakšanje i promjenu deviznih tečajeva.
Kako smanjenje vrijednosti vlastitog novca može biti pogodno za gospodartsvo?
Pa logika je jednostavna: što više vrijednosti valuta izgubi, konkurentniji će biti proizvodi zemlje na otvorenom tržištu. Ovo povećava izvoz dok smanjuje uvoz; potražnja za proizvodima zemlje u inzemstvu raste, a također i proizvodnja – da ne spominjemo BDP. U teoriji, gospodarski bum treba izjednačiti negativne aspekte – obični ljudi imaju manju kupovnu moć, kratkoročno opadanje životnog standarda, i cijela skupina drugih posledica. Najgore je, kada jedna ili dvije zemlje zastrane, one mogu otpočneti lančanu reakciju, jer druge zemlje moraju ostanti konkurentne, a što na kraju eskalira u potpuni rat valuta, što na kraju može poništiti sav napredak koji su težili ostvariti.
Negativni efekti
Uprkos umjetnim poticajima, ukupna produktivnost može posrnuti uslijed nekoliko faktora, a nemotivirana radna snaga je najmanji među njima. Nakon početnog napretka, buduća trgovina je često zakočena novim mjerama i propisima koji nisu postojali prije početka rata valuta. Čak i najbolji plan može krenuti naopako. Bez obzira na razinu kontrole i nadgledanja, devaluacija valute ponekad jednostavno izmakne kontroli, i uzrokuje hiperinflaciju u procenitma koji se mere tisućama i desetinama tisuća. Efekti hiperinflacije su dobro poznati i zabilježeni. Primjeri su brojni: Sjeverna Koreja 2009-2011, Jugoslavija i Zimbabve tijekom devedesetih godina prošlog veka, Singapur i Mađarska odmah nakon Drugog svjetskog rata, Kina u kasnim četrdesetim godinama prošlog stoljeća itd.
Rat valuta
Možda je najgora posljedica u narušenom povjerenju između naroda. Strane investicije su otežane – povjerenje narušeno, hedging troškovi, nestabilna reputacija valuta, što god poželite. Svi ovi faktori govore mnogo o mnogobrojnim lošim stranama ratova valuta.
